Straževicu su prema predanju gradile tri sestre zajedno sa crkvom Trojicom na Gorici i crkvom Trojicom u Kutima. Bezimene sestre su bile plemićkog porijekla, kako kažu, od Nemanjića. Predanje kaže da su crkve izgrađene tako da se iz svake crkve vide druge dvije i da se zvono sa jedne čuje do one druge i treće, i obratno. Isto tako, u takvoj simetriji su bile da, kada bi se kuršum opalio kroz zvonik Straževice, on bi prolazio kroz zvonike Trojice i Gorice, tako je taj pravac precizno izračunat.
Priča se da je Straževica zbog turskog zuluma zakopana pod pritiskom njenog rušenja, jer dolaskom Turaka na ovo tlo porušeni su mnogi pravoslavni hramovi ovog kraja. Predanje kaže da su u crkvi sklonjene crkvene odore, posude s bogosluženja i dragocenosti iz Manastira Trebjesina. Pored toga, zakopana su i tri badnja (bačve) i to, badanj bikovog mesa, badanj prosa i badanj sa zlatnicima i nad njima poruka da će biti proklet svako ko počne da crkvu otkopava, dok ne dođe vreme da badanj mesa bude vrijedniji od badnja zlata.
Pričalo se, potom, da miševi iz podzemnih rupa crkve Straževice povremeno izvuku dukat ili neku drugu dragocenost. Svi pokušaji otkopavanja Straževice zaustavljeni su nekom nevidljivom silom. Poslednji organizovani pokušaj, koji se pamti, bio je u ljeto 1936. godine. Narod je u toj namjeri predvodio prota Vlado Kundačina, paroh dabarski. Dan je bio bez trunke oblačka, međutim, kada je počelo otkopavanje, najednom je udarila strahovita oluja koja je sve rastjerala.
Uz blagoslov Njegovog preosveštenstva episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija i uz donaciju Ranka Aćimovića, 2003. godine izgrađena je omanja crkva (kapela), prilagođena ovom prostoru, gdje se služi Sveta liturgija. Pod vrhom Straževice postoji izvor Brestovica, koji predstavlja svojevrsni kuriozitet, budući da je prirodno da izvor bude niže. Na izvoru uvijek ima dovoljno vode za sve vjernike koji dolaze.
